SREBRENICA-POTOČARI

Ovdje je samo trun od onoga šta su dušmani ućinili u julu 1995.Nemogu a da ne napišem makar dio od onoga što sam doživio zajedno sa svima onim koji su bili u Srebrenici u tom periodu...

09.07.2010.

15 Godisnjica Genocida u Srebrenici

...na 15 godisnjicu Genocida koji se desio 11 jula 1995 u Bosni i Hercegovini,Srebrenici sam docekao da ukopam i svoga brata...pronadjeno je samo 5 kosti koje su identifikovane...pristao sam na ukop ubjedjenjem da je vise nemoguce pronaci ista od tjela mog brata...BOLNO JE ... Pa zar mozes covjece zaboraviti???

02.07.2009.

14 godišnjica GENOCIDA u Srebrenici

BISMILLAHI...

Kao da se sada dešava,bol,tuga,rane su prisutne kao da nije prošlo 14 ljeta od tog nezapamčenog zločina.Nevjerujem da ima i jedna Podrinjska duša da to isto ne osječa.Svi mi Podrinjci se poznajemo po istom,nosimo u sebi istu bol,iste rane,isto gorko sječanje...Dokle če to da traje???Do Kijameta,do Sudnjeg Dana,nadam se.Nadam se jer naželim i neču da zaboravim nevino lice svoga oca,brata,rođaka,prijatelja,poznanika i svih ostalih žrtava GENOCIDA što dogodise na pragu 21 stolječa...

Znam,riječi nemogu opisati tu bol,taj teret,tu tugu koju nosimo u sebi,zato,možda nisam trebao ni pokušavati predstaviti to stanje napačene duše Podrinjske.Evo i ovo dok pišem bol me pritišče jer pisanjem ponovo prolazim kroz sve to,al neču prestati,neču se predati...pisaču dok god budem mogao...zbog nevinih žrtava,zbog onih koji žele čuti istinu.Sve ovo možda i nakaradno izgleda jer nisam umjetnik al istina i bol se mogu prepoznati...

Bojim se zaborava zato i pišem i pisaču...valjda če makar u jednoj duši ovoga svijeta probuditi osječaj poštovanja prema žrtvama,prema preživjelim,osječaj suosječanja i razumjevanja...Bojim se prestati pisati jer ako prestanemo pisati prestače se i pričati a ako se prestane pričati ZABORAVIČE SE a ako se zaboravi ponovo če mo biti žrtva,opet če mo doživjeti isto,GENOCID.Toga se bojim,to me plaši...zato bar vi napačeni,vi koji ste isto ili slično doživjeli pišite i pričajte,NE ZABORAVLJAJTE...

 

-------------------------------------

NAJTUŽNIJE  DIJETE SVIJETA...

Nedostaje mi oče tvoj zagrljaj
još od '95-te
od tad mi je srce tužno
pamtim dobro a bio sam dijete...

Nedostajemi oče tvoj osmijeh
i tvoje nježne rijeći
prebolit te nemogu nikada
nenadam se nikakvoj sreći...

Ja sam najtužnije dijete oče
na ovoj planeti
radost, sreča, život
sve si mi bio ti...


-----------------------------------------


ZLOČIN KRVNIKA...

Gorkog jula '95-te
još uvjek sam bio samo dijete
mojih nekoliko ljeta
nisam vjerovao da nekome smeta...

Pravilo za dušmana ne vrijedi
bolno je šta u ofanzivi slijedi
negledaše staro ili mlado
sve pobiše i to vrlo rado...

Čovjek nije mogo zamisliti
da će takav zloćin napraviti
Bože dragi  šta bi tim ljudima
pa da tako sude nedužnima...

Prekinuti igru maloj djeci
kakav krvnik treba biti,reci
krvnici su sada ovi veči
jer neće priznati ni istinu reči...

I ti možeš zločin da napraviš
ako gorki juli '95-te zaboraviš
nemoj sebi to dozvoliti
sve te žrtve ti neče oprostiti...


------------------------------------------


NEZEBORAVNI DANI...

Još uvijek je sviježe
kao da juće biješe
zli dušmani bez milosti
sve nas pobiti htješe...

Ubijaše starce.žene,djecu
i sve što im se prohtije
bez žrtve ni jedna poridica
pošteđena nije...

Sudbina je tako htjela
da ostane svjedok živi
da piše da se pamti
da se nikad NEZABORAVI...

Bože,šta im to bi
pa su nas pobili
pobiše nas zlikovci
zato što smo drukčiji bili...



----------------------------------------



PAMTI,NEZABORAVI...

Tu si tu moraš biti
moraš itrebaš s njima živiti
zbog toga pamti svjestan ostani
iz njega če zlo kad tad provriti...

Samo smo mi u prijateljstvu iskreni bili
zato smo kao žrtva završili
nedozvoli da se to ponovi
da nam se GENOCID opet dogodi...

Ako češ pamtiti
spašen češ biti
ako opet zaboraviš
kao žrtva češ da završiš...



-----------------------------------------

 

ŠTA SVE MAJKA MOŽE IZDRŽATI???

Ovo nije izmišljena bolna priča..ovo je istiniti događaj,sudbina jedne majke koja je u nezapamčenom dušmanskom pohodu izgubila sve što je imala na ovom dunjaluku ali ne i vjeru...

Ostala je da živi u svojoj vjeri uz nadu da če se sresti u lijepom džennetu...Nisam mogao a da nezabilježim ovu sudbinu nedužne majke...Ovo je sudbina jdne od hiljade ucvjeljenih,ranjenih majki koje su isto ili slično doživjele...

Mnoge nisu mogle izdržati tu bol,ovu namjenjenu sudbinu,otišle su i one za svojim najmilijim,preselile su na vječni svijet a nisu možda ni dočekale da saznaju šta se zbilo sa njihovim najdražim...

A dosta je onih koje strpljivo podnose i Bogu šučuraju da izdrže dok i njima nedođe kraj na ovom svijetu...Ovo je primjer šta sve jadni insan može izdržati ,šta ga sve može pogoditit s čim se sve može boriti a i da svjestan toga nije...

                                                 ***

ZAR MOŽE MAJKA TOLIKO HRABRA BITI

ZAR MOŽE IKADA PRESTATI SUZE LITI

ZAR MOŽE TOLIKO SABURITI

ZAR MOŽE SVU TU BOL U SEBI SKRITI...

                           ***

CJELI SVIJET TREBA DA TI SE DIVI MATI

NA SVIJETU NIKO TOLIKO NE PATI

SVE TO HRABRO NOSIŠ U SEBI

VJEČNO PRIZNANJE PRIPADA TEBI...

                         ***

PRVO JOJ UBIŠE NJENU JEDINICU

NAJVIŠE JOJ BILA PRIRASLA SRCU

SRCE JOJ NAZOR NIJE MOGLO PUČI

OSTA U ŽIVOTU DA SE I SAD MUČI...

                         ***

UBRZO JOJ I BEBA PRESELI

KOJU JE RODILA DA JE OBVESELI

VOLJU ZA ŽIVOTOM JOJ DADOŠE NJENA DVA SINA

I MUŽ VRIJEDNI,ŠTO BJEŠE KO PLANINA...

                         ***

MISLILA JE MATI DA GORE NEMOŽE BITI

NI USNUTI NIJE MOGLA ŠTA ČE SE DOGODITI

NADA ZA ŽIVOTOM NOVA SE BUDILA

MAJKA SVOG STARIJEG SINA JE OŽENILA...

                              ***

JADNOJ MAJCI JE KRATKO RADOST TRAJALA

DO JULA '95-te KAD JE DUŠMANSKA OFANZIVA POČELA

MUŽA I SVOJA DVA SINA POSLJEDNJI PUT ISPRATI

DA IDU KROZ ŠUMU U NADI DA ČE PREŽIVJETI...

                                  ***

DUŠMANSKI NAUM JE TEŽAK BIO

MNOGE MAJKE JE U BOLU OSTAVIO

OVA JADNA MAJKA NIJE MOGLA ZAMISLITI

DA ČE NJENA TUGA JOŠ SE PROŠIRITI...

                                 ***

DAN ZA DANOM VRIJEME JE PROLAZILO

MAJČINIH VOLJENIH BIČA NIJE BILO

TAKO EVO I GODINE PROĐOŠE

AL NJEN MUŽ I SINOVI NE DOĐOŠE...

                                ***

NJIMA KAO I HILJADAMA DRUGIH DUŠMANIN PRESUDI

JEL MOGUČE OSTATI U PAMETI DE ISKREN BUDI

HRABRA MAJKA VELIKU SNAGU IMA

TO NEK BUDE PRIMJER SVIMA PREŽIVJELIMA...

                                   ***

TAKO UCVJELJENA BOL DUBOKO NOSI U SEBI

TO MNOGI IZDRŽALI NEBI

NEMOŽEŠ JE VIDJET DA SE NEKOM JADA

SUSRET U DŽENNETU S NAJDRAŽIM TO JE NJENA NADA...

                                  ***

DOBILA JE MAJKA I UNUKA SVOGA

VOLJA ZA ŽIVOTOM JE OBUZE ZBOG ZOGA

NE ZNAJUČI DA ČE I TO KRATKO BITI

DA ČE UNUK S SNAHOM U AMERICI NASTAVITI ŽIVITI...

                                      ***

MORALA JE MAJKA I TO IZDRŽATI

DA SE SNAHA UDA I S UNUKOM DALEKO NASTAVI ŽIVITI

TO JE BILO KAO SO NA DOSADAŠNJE RANE

USPJELA JE I TE PREŽIVJETI DANE...

                               ***

NIJE POSUSTALA NITI SE PREDALA

VAČ PONOSNO ŽIVI JER ZA OVU ZEMLJU NAJ DRAŽE JE DALA

TO JE PRAVA MATI MAJKA MUSLIMANKA

OVAKVU NOŽE RODIT SAMO PRAVA MAJKA...

                                      ***

SVE JE OD ALLAHA TAKO MAJKA VELI

PA I JA DA ŽIVIM U BOLI ŽIVOT CJELI

KAO MAJKA PRAVA ČESTIT ŽIVOT ŽIVI

ZA SVOJU SUDBINU NIOKOGA NE KRIVI...

                                     ***

UZDA SE U RABBA DA JOJ SNAGU DA

DA PRONAĐE I UKOPA MUŽA IJOŠ JEDNOG SINA

STARIJEG JE SINA MAJKA NAŠLA I UKOPALA

TU ĐENAZU JE TEŠKO IZDRŽALA...

                                ***

IZDRŽAČE MAJKA SVE NA OVOM SVOJETU

JER NADA SE NAGRADI-SUSRETU U LIJEPOM DŽENNETU

ZATO MILA MAJKO TI PONOSNA BUDI

A ALLAH ČE DUŠMANU PRAVO DA PRESUDI...

                             ***

--------------------------------------------------------------

 

 

 


NE ZABORAVI
NE ZABORAVI


03.08.2008.

SJEČANJA...

...Na samom početku rata.Vračao sam se kući kada me iznenadila jaka eksplozija granata i fijuk gelera.Tada nisam znao šta je granata,šta su to geleri pa tako nisam ni imao veliki osječaj straha,nisam zalijegao al sreča nije me pogodila.Poslije me obuze veliki strah jer tek kad je prošlo shvatio sam šta se moglo dogoditi.To je moj prvi dodir i osječaj dušmanske namjere,da nas pobiju bez imalo milosti.To je za mene bio početak rata...

                    - - - - - -  - - - - - - - - - - - - -  -

...Krajem'92 su prve granate pale u moju ulicu.Moju kuču su pogodile tri granate tako da je kuća ostala sva izrašetana,mi smo srečom prije pripremili sklonište u kojem smo se i skrili.U tom granatiranju je pogođen i moj cuko zvani Bobi.Babo ga odgoio kao štene,naućio ga da bude jedan od najboljih lovačkih pasa u našoj sredini.Mnogo mi ga bilo žao zbog rana koje je zadobio od dušmanskih granata.Nakon sadam dana cvileći je došao na prag kuće i lipsao.Nije mogao preživjeti rane gelera koje su ga izrašetale...

                 --------------------------------------

...Srbo četnička ofanziva '93je uzrokovala da u okolini Srebrenice mnoga mjesta budu napuštena ostavljena.Tako sam i ja sa porodicom 23 marta '93 izašao iz svoje kuće i nikada se u nju nisam vratio.Taj odlazak,taj posljednji pogled govorio mi je da više  povratka nema.Tako je i bilo.Sve je spaljeno.Dugo je trebalo da shvatim da više svoju kuću nemam.Teško je bilo shvatiti da postoji neko ko je spreman na to,da ti uništi sve što si imao...

                  ---------------------------------------

...Glad je stezala sve više,narod je ostajao bez osnovnih namjernica za život.Nisam mogao vjerovati da će spas od gladi stići iz neba,niko to nije mogao vjerovati,al eto dogodilo se.Bila je to '93 kada su prvi avioni nadletili iznad Srebrenice i izbacili palete s padobranom koje su bile pune hrane,spasa za izgladnjeli narod opkoljenog grada.Velika je to pomoć bila,mnoge je ostavila u životu.Dobro se sječam,svake noći smo palili baklje,ložili vatru u okolini grada to su bili ujedno i orijentiri za avione koji su nadlijetali i izbacivali ogromne terete hrane.Velika je borba bila ko će nakupiti više paketa.Cijele porodice su izlazile na doćek aviona kako bi što više hrane nakupili.Više puta smo čekali na pogrešnoj lokaciji.Ako bi bio udaljen 200-300 metara od mjesta izbacivanja hrane nebi uspio zateći niti jedan paketić hrane,sve bi narod razgrabio.Znalo se dešavati da jaći otmu od slabih i td. Bilo je to ludo,zabavno i nezaboravno al od velike pomoći  mnogima...

 

                 ------------------------------------

 

...Glad '94;'95 je svakodnevno sve više uzimala maha.Ljudi su bili prisiljeni ići,snalaziti se,tražiti hljeba za svoju porodicu.Neki su nešto pravili,šili itd pa mjenjali za hranu al mnogi su prosili.USrebrenici se nije imalo gdje više ni naći kupiti,isprositi hrana pa su ljudi odlazili u udaljenu Žepu.Žepa je bila u tom vremenu spas za mnoge.Put do Žepe nije bio lagan,poren dužine i težine puta često se dešavale zasjede.Četnici su saznali za taj odlazak i često su pripremali zasjede gdje su ljudi gubili živote.Al ništa čovjeka  nije moglo sprijećiti da ode i obezbjedi sebi i svojoj porodici hranu.Sjećam se i moj babo je dva puta bio prisiljen na taj put.Drugi put hranu koju je donio nismo ni pojeli.Četnićka ofanziva na Srebrenicu uništi sve pa i to brašno za koje se moj bano namućio da bi nas nahranio.Na hiljade je slučajeva bilo prisiljeno na taj put.Kako da se nesječam.Moj babo i mnogi nisu preživili  pa da osjete blagodat koju sada uživamo a mnogi su zaboravili da se to i dešavalo vjerovatno se i nesjećaju nikada...

                  -------------------------------------

...Odluka je donešena,nemože se više braniti grad,mora se u proboj poći.Bio sam igrom slućaja prisutan postrojavanju u kutliča rijeci u noći 10 na 11 juli.Iznešene su predpostavke oko napuštanja grada i proboja do slobodne teritorije..Nemogu se sjetiti ko je izvršio postrojavanje vojske i koliko je sve bilo prisutnih,bilo je mnogo  vojske,al se sjećam  da je rećeno ako želite u proboj treba da budemo svjesni da neće nimalo biti lahko,po statistikama postoji mogućnost da samo trećina pređe,uspije.Iako sam bio mlad al me taj podatak uzdrmao,uplašio,osjetio sam strah od napuštanja grada.iako su četnici nadirali sa svih strana.al opet nisam mogao upotpunosti vjerovati tim podacima.Sutradan kada se krenulo prema šušnjarima uz kutlića rijeku naumpali su mi ti vojni statistićki podaci oko proboja..pomosli u sebi bože ko li će se živ isčupati...utome naletiše nato avioni izbaciše par bombi negdje nigdi radost kratko traja jer više ih nije bilo đaba smo ih isčekivali.moralo se dalje..sada kad se sjetim shvatim da su tu noć 10 jula iznešeni statistićki podaci u slućaju proboja pokazali da je to tako jer iz opkoljene Srebrenice se izvukla samo trečina sposobog stanovništva...

                 --------------------------------------------

...Nemogu se sjetiti koji je tačno bio dan,možda 12 ili 13 juli,sječam se te zasjede u blizine potoćića.Najednom je poćelo pucati sa svih strana,nisam znao kuda bježati,mrtvi,ranjeni su već ležali sve se desilo brzinski i utihnu,nigdje  nikog od napadaća a ranjeni i mrtvi na sve strane.Prelazeći preko gomile ranjeni mrtvi gledam gdje ću vidjeti nekog moga.Prepozna samo jednog prijatelja kojeg je detonacija razbila morao sam mu pomoći da nastavi put i svi drugi  su nekog nosili.Idući 200-300 metara ugleda oca i brata,živi ćitavi,suze radosnice su mi oblile obraze a i kod oca sam prvi put u životu vidio kako suze teku niz lice i oni se mnogo obradovali jer sam preživio tu zasjedu.Samo smo se pozdravili i poželili jedni drugia sreću,nastavili smo put svako sa svojom grupom,po dogovoru.Teško mi je se tih trenutaka sječati al ih nikada neću zaboraviti,to je bio posljednji pozdrav i pogled u očevo lice...

                  -----------------------------------------------

 

 

17.07.2008.

DOLINA ŠEHIDA...

...sječam se još 1991 kao srednjoškolac dok sam prolazo kroz živahno prelijepo mjesto potoćare,svakodnevno bi čekao bus na rijeci u potočarima kojim bi putovao u Bratunac u školu.Uvjek su mi se te njive te livade sviđale ta dolina mi ćesto pogled odnosila,uvjek mi je bilo zadovoljstvo promatrati tu prekrasnu zelenu dolinu..ni slutiti se nije moglo da će nakon nekoliko godina biti pretvorena u gorko sjećanje mnogim majkama,djeci,unucadima i dr... 
 
ući ezan sva dolina jeći
odjekuju rijeći Allah je naj veći...
to je poziv na namaz svima prisutnima
da klanjaju đenazu našim šehidima...
sve je saf do safa masa je mumina
uće tiho dovu našim šehidima...
prepuna dolina ljudi sa svih strana
došli su da osjete tugu zajedno sa nama...
sve je nišan do nišana šehid do šehida
majćina je bol velika srce joj se kida...
ponosna budi majko na svoje šehide
cjeli svijet dolazi naše mućenike da vide...
 

17.07.2008.

zar sam to sve prošao...

11 juli 1995 dan koji se nikada nemoze zaboraviti.tog dana sam pozelio sebi,babi.majci,braci rodbini prijateljima i svim poznanicima sretan put,put u nepoznato.samo se naslutiti moglo gdjece mo zavrsiti.to je bio dan kada sam i posljedni put neke ili mnoge od njih vidio.,,
U julu '95
dušmanin je poćeo Srebrenicu da mete.
Napali su sa svih strana
da unište što više muslimana.
Zdrav razum nije mogao da shvati
da do istrebljenja neće stati.
Zbog slabe opremljenosti naših vojnika
nastala je velika panika.
Otpori su jaki bili
al masovno ginuše civili.
Na kraju se do zakljućka dođe
da se u proboj ka Tuzli pođe.
Solucije nije bilo druge
u svima je breme bilo tuge.
Rastanak je predhodio sada
za opstanak grada izgubi se nada.
Bio je to dan užasa
u panici je bila masa.
Neprestani plać,dreka
huka granata i metaka.
Mnogi dreću,mnogi viću
neki se u krvi jedva miću.
Kaži mi ćovjeće kako da ZABORAVIŠ ovu priću.
U svom užasu tome
svako leti svome.
Grli se otac,grli mati
teško je to bilo shvati.
Mnogi su bez pozdrava ostali
jer se nisu pronašli.
Moglo je se samo naslutiti
šta nas ćeka,šta ce se dogoditi.
Svjesnost nije bila tada
još je za životom bila nada.
Rastanak od voljenih bića
to je posebna prića...
Kratko nada bi,do prve noći
kad se smrti pogleda u oći.
Civili su ošli pravo u ruke
a sposobni u proboj to su bile muke.
Sposobni kao i civili
dušmanima nisu bili mili.
Smrt nasta da vreba na svakom koraku
grad nam ljudi osta u potpunom mraku.
Za proboj dušmani su znali
pa su spremno nas doćekali.
Koristeći svu svoju tehniku
stvoriše nam ogromnu paniku.
Nastala je prava zbrka
a po šumi na sve strane trka.
Mrtva tjela ležala su svuda
sad da kreneš nisi znao kuda....
Ogromna su to prostranstva bila
pećine,potoci i guste šume posta la su mila.
Za opstanaktu se ljudi krili
jake kiše i gromovi bili su nam mili.
Mnogo toga na tom putu biješe
da pobiju dušmani sve htješe.
Al Gospodar ućini da smo preživili
pa da pišem šta se sve doživi
Mnogo toga ima da se piše da se broji
al mi tjelo poće da se znoji
od samog sjećanja čovjek se naježi
bili su to dani u životu naj teži.
Moram da se sjećam i da pišem
to je obaveza dok god dišem
to je obaveza svih preživili
da svoj doživljaj s ostalim podjelim.
Nek se zna istina da se neponovi
ljudi su slabi brzo se zaboravi.
Na Baljkovici prema Nezuku
osjetili smo naj veću muku
brisani prostor sve bunker do bunkera
strah je velik bio u zemlju nas tijera
od gladi se jedva insan kreto
al valja prepuzit sve to.
nije se znalo šte s koje strane tuče
mitraljez,bomba okolo buče.
sudbina bješe da se i to prođe
i do slobode konačno dođe
Niko nije mogo u to vjerovati
da će na slobodu svojom nogom stati
ljubili smo zemlju na kojoj stajasmo
suze radosnice poćet proljevasmo
Allahu se tada mnogo zahvalismo
što živi i taj belaj konaćno prođosmo.
Radosni osječaji brzo su nas prošli
saznadosmo da mnogi nisu došli
pnovo zavlada u nama tuga
nekom nema babe,brata nekom nema druga.
Dok smo na ovom svijetu tzžni će mo biti
al zli dušmanin istinu neće moći skriti.
Saznaće se sve šta su ućinili
proklinjt će sebe što su takvi bili.
Mnogi nas pitaju kako to sve izdržiti
svaki pravi vjernik može lahko shvatit.
Allah daje snagu robovima svojim
ja s Njegova Izvora svoju dušu pojim...

 

 

potočari-
16.07.2008.

ŠEHIDI PODRINJA...

Cjelom svijetu ste poznati

hej šehidi podrinjski

mi smo na vas ponosni

jer ste naši najmili...

Zbog tog što ste drukčiji bili

živote ste izgubili

dušmani su zli bili

sve nesrbe su pobili...

Svoju krv ste prolili

s šehadetom ste otišli

no ipak ste uspjeli

slobodu nam donijeli...

Svi šehidi podrinja

u našim ste srcima

rado vas se sjećamo

svakodnevnim dovama...

13.07.2008.

ZA NAS STE VJEČNO ŽIVI...

Davno to bješe voljeni oče

a tebe još nama nema

ko juće da je bio taj rastanak

sjećam se svakog trena...

Sjećam se i svog voljenog brata

nema ga godinama da otvori vrata

neznam dal će ikada doći

dal će naše srce izdržati moći...

nema te babo nema te brate

naša srca za vama mnogo pate

srca nam pate srca nas bole

al nikad neće prestat da vas vole...

želim da znaju dušmani svi

koji su nas i rastavili

babo i brate za nas ste uvijek živi

i nikad nećete biti zaboravljeni...

unuci u posjeti šehidskom gradu-potočari
13.07.2008.

PAMTI AKO PAMETI IMAŠ...

Nezaboravimo 11-ti juli

taj krvavi dan iz 95-te

kad dušmanin nije birao

dal zaklati čovjeka il dijete...

nezaboravi te mućne dane

dolazite na tužnu godišnjicu

vidite tu gorku istinu

gdje zloćinac nije gledao

dal silovati staricu il maloljetnicu...

nikad nezaboravi taj juli

iz neponovljive 95-te

kada je krvnik ubijao

u trudnici nerođeno dijete...

pamti nikad NEZABORAVI juli 95-te

pamti da se ne ponovi

pamti zbog svakog nevinog ćovjeka i dijeta

pamti jer katilima pamćenje mnogo smeta...

 



spisak ubijenih i nestalih 11 jula 1995 srebrenica,potočari
spisak ubijenih i nestalih 11 jula 1995 srebrenica,potočari


13.07.2008.

ZAR MOŽEŠ NIJEM BITI..

Zar možeš čovječe nijem biti

zar možeš ovo zaboraviti

iz cijelog svijeta ljudi su tu

da se uvjere u istinu...

 

Poruka naša je da pamtimo

ne da se svetimo već da nezaboravimo

kad vidiš ovaj grad nemožeš nijem biti

kad se uvjeriš u istinu nemožeš zaboraviti...

 

Evo i ja sam opet došao

da se posjetim da nebi zaboravijo

da vratim sjećanje iz krvave historije

da osvježim pamćenje svoje...

posljdnji ispraćaj naših šehida u vjećnost...
posljdnji ispraćaj naših šehida u vjećnost...






13 godišnica genocida nad muslimanima,srebrenica-potočari
13 godišnica genocida nad muslimanima,srebrenica-potočari



SREBRENICA-POTOČARI
<< 07/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

PORUKA MAJCI
Majko tužna si svakoga dana
srce ti je puno rana
ćuvaj mi zdravlje ti
ako Allah da mi će mo se sresti...

Možda sam te rano ostavio
al Allah je tako htio
izdrži na dunjaluku tom
i dođi sinu-šehidu svom...

Meni je tako lijepo
u ovom vijećnom životu
radujem se tvom dolasku
našem zajednićkom životu...

SAMO ON VJEĆAN JE
Na ovom svijetu sve što postoji
sve dragi brate i nestaće
samo naš Gospodar od uvjek je
i nikad nestati neće...

Dolaskom noći nestaće dan
našim buđenjem prestaje san
sve ovo srce treba da shvati
pa da se Vjećnom svom vrati...

Oćisti srce prolazni stvari
za ovim svijetom plaho ne mari
predaj se svome Rabbu ti
pogled svoj baci ka većnosti...

Nek tvoje srce Vjećnom žudi
dok si tu ustrajan borac budi
Vjećan je Allah za Njeg se bori
nek te prolaznost na dunjaluku ne mori...

O ČOVJEČE TRAŽI PRAVI PUT I POĐI NJIME DOK JOŠ TI NIJE KASNO
Saberi se čovječe,pogledaj sve prolazi,sve prođe kao da i nije bilo,sve,samo On ostaje Vječan...

POGIBIJOM ILI NESTANKOM NAŠIH OČEVA,BRAČE,DJECE,MNOGOBROJNE RODBINE,PRIJATELJA I POZNANIKA NEMOŽE SE NISAĆIME POREDITI ALI NETREBA DOZVOLITI DA SE ZABORAVE NI MANJE VRIJEDNI BELAJI KOJE SU NAM ZLIKOVCI U SVOJIM ZLOĆINAČKIM POHODIMA NANIJELI.
ZAR MOŽEŠ DA SE NE SJETIŠ?
ZAR MOŽEŠ DA NE NE PAMTIŠ?
ZAR MOŽEŠ DA ZABORAVIŠ?
ZAR ĆEŠ DOZVOLITI DA SE PONOVI?
SJETI SE...
PAMTI...
NEZABORAVI...
DA SE NE PONOVI...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
11853

Powered by Blogger.ba